Etnografska zbirka

Zadatak je ove zbirke: prikazati dio života Hrvata srednje Bosne i njihovu materijalnu i duhovnu kulturu. Stoga je ovdje pokazano njihovo pretežno zanimanje - proizvodnja i obrada željeza, tekstila i drva, a onda i njihovi vjerski običaji i nošnja. Predmeti su sakupljani u dva navrata. Nakon I. i nakon II. svjetskog rata. Stvari sakupljene u prvom periodu bile su izložene god. 1935. u prostoriji iznad naše crkve (vel. 50 četvornih metara) ali zajedno s arheološkim predmetima i numizmatičkom zbirkom. U drugom je periodu etnografska zbirka izdvojena od ostalih predmeta i drugačije je osmišljena; ona se nalazi u prostoriji iznad naše sakristije (vel. oko 40 četvornih metara). To je učinjeno pod vodstvom stručne osobe iz Zemaljskog muzeja, gđe. Radmile Fabijanić, najprije 1975. i ponovno 2000. Predmeti su raspoređeni u jedanaest odjeljaka, a njihov raspored i sadržaj vidi se iz sljedeće slike:

Teme su ovako raspoređene:
I. Željezni obrt sa selom Oćevijom
II. Isto i unutarnja vrata vareške kuće
III. Oružje
IV. i V. Vjerski običaji i predmeti
VI. Predmeti od tekstila
VII. Predmeti od metala
VIII. Predmeti od kože
IX. Predmeti od drva
X. Predmeti od drva - preslice i vodiri
XI. Narodne nošnje

Slike iznad izložaka prikazuju neka naselja: Vareš, Kraljevu Sutjesku i Visoko.
Četiri vrste izložaka posebno se ističu: a) željezni obrt, b) odijelo i obuća, c) proizvodi od drva i d) vjerski običaji.

 

a) Zbirka treba da pokaže jedno od najzanimljivijih zanimanja ovih ljudi: obradu željeza u samokovima (majdanima). Pred kraj turske vladavine (1878.) u Bosni su radile 94 peći za taljenje željezne rude, a uz njih je bilo 135 samokova ili majdana (to su kovačnice s automatskim čekićem od 50 kg na vodeni pogon) te preko 300 običnih kovačnica (vignjeva). Proizvodilo se u Varešu, Borovici, Oćeviji, Kreševu, Dusini, Fojnici, Travniku te Bosanskoj krajini oko rijeke Sane. Ti ljudi nisu bili kmetovi i zarađivali su dosta dobro. Željezna industrija, zavedena nakon dolaska Austrije, gotovo je posve istisnula ovaj domaći obrt. Iznimku čini danas samo Oćevija.

 

b) Obuća i odjeća bila je u prošlosti gotovo u cijelosti djelo domaćih ljudi, napravljeno od vlastitih sirovina (vune, lana, kože, ...). Odjeća je bila trajna a ženske su je ruke vezom i čipkama učinile još ljepšom i bogatijom. Od brojnih oblika, ovdje je pokazana seoska nošnja iz Kraljeve Sutjeske i gradska ženska nošnja iz Vareša, te neki kožni predmeti iz Visokoga.

c) Ne manje negoli o željezu ovi su ljudi bili upućeni na uporabu drveta kako za gorivo i gradnju, tako i za brojne predmete za svakodnevnu uporabu: oruđe, zdjele, kućnu opremu. Ovdje su izloženi samo ukrašeni predmeti: od žlica i zdjela do glazbenih instrumenata.

d) Bosanski katolici poznati su po svojoj odanosti vjeri, pa je to vidljivo i iz ovih nekoliko predmeta i slika, vezanih za božićne i uskrsne blagdane i nedjeljno bogoslužje.